Znate li da radno mjesto može biti izvor bolesti?

Zdravstveni djelatnici, frizeri, pekari, građevinari, tekstilci, ugostitelji… Dug je popis djelatnika čija je koža na radnome mjestu neprestano izložena štetnom djelovanju i mogućem razvoju profesionalnog oboljenja.

Profesionalne bolesti kože

Profesionalne bolesti kože (profesionalne dermatoze) nastaju zbog kontakta kože s određenim tvarima na radnome mjestu. Najčešće zahvaćaju šake (90 posto), a u manjoj mjeri promjene se pojavljuju na drugim otkrivenim dijelovima tijela (lice, vrat, podlaktice, podkoljenice). Od svih profesionalnih bolesti, čak 40 – 50 posto njih odnosi se na profesionalne bolesti kože, koje su uzrokovane fizikalnim, biološkim ili kemijskim čimbenicima koje nalazimo na radnome mjestu.

Kemijski čimbenici uzrokuju promjene koje se očituju kao urtikarija (crvenilo kože praćeno osipom i svrbežom), akne i folikulitis (upala korijena dlake) te poremećaji pigmentacije. Fizikalni čimbenici uzrokuju fizikalnu urtikariju, dermatitis zbog izloženosti zračenju, dermatitis zbog izloženosti sunčevim zrakama, smrzotine i žuljeve, a biološki čimbenici bakterijske, gljivične, virusne ili parazitarne infekcije.

Kontaktni dermatitis

Među profesionalnim bolestima uzrokovanima kemijskim čimbenicima, dermatitis (ekcem) obuhvaća najveću skupinu (ima čak 90 do 95 posto udjela u profesionalnim bolestima kože). Još se naziva kontaktni dermatitis, a podrazumijeva oštećenje kože nastalo upalom površinskog sloja, što se očituje crvenilom, vlaženjem i ljuštenjem kože te stvaranjem krasti. Te promjene mogu se pojavljivati jedna za drugom ili nastati istodobno.

Najčešće tvari koje uzrokuju profesionalne dermatoze su ulja i masti (ulje za hlađenje, mineralno ulje, itd.), tehnička otapala, kiseline, lužine, soli teških metala, plastične mase (fenolformaldehid, ureaformaldehid), voskovi, sastojci gume, neki lijekovi (npr. sulfonamidi i neki antibiotici mogu i u kontaktu s kožom izazvati jaku alergijsku reakciju).

Kod pojave kontaktnog dermatitisa razlikujemo:

1. iritativnu upalu kože (iritativni nealergijski dermatitis)

Uzrokovana je tvarima koje izazivaju vidljive promjene kad na kožu djeluju u dovoljnoj količini i dovoljno dugo. Tako će, primjerice, sapuni i deterdženti iritirati svaku kožu ako im je dulje izložena.

S druge strane, kiseline, lužine ili soli teških metala oštetit će svaku kožu i nakon kratke izloženosti. Oštećenjem zaštitne barijere kože javlja se gubitak vode, koža postaje suha i gruba, te se javlja osjećaj zatezanja i upala. Ovaj oblik dermatitisa čini 80 posto svih kontaktnih dermatitisa;

2. alergijsku upalu kože (kontaktni alergijski dermatitis)

Uzrokovana je tvarima koje izazivaju senzibilizaciju i posljedično alergijsku reakciju. Riječ je o tvarima koje obično nakon prvog kontakta ne izazivaju promjene na koži, ali ih nakon ponovljenog kontakta mogu izazvati.

Valja naglasiti da postoje razlike u osjetljivosti na pojedine tvari, pa su tako osobe svjetlije puti u pravilu osjetljivije od onih tamnije puti. Bolest se najprije očituje pojavom sitnih, tekućinom ispunjenih mjehurića praćenih oteklinom i jakim svrbežom. Slijedi ljuštenje kože, koža postaje sivkasta, stanjena, izbrazdana i bolna, s pukotinama koje se javljaju već pri manjim pokretima.

Najčešće zahvaćene struke i uzročni čimbenici

Zdravstvo

Iritativni dermatitis vrlo je čest među zdravstvenim djelatnicima, a ako je riječ o kontaktnom alergijskom dermatitisu, najčešći alergeni su lokalni anestetici, 2-merkaptobenzotiazol i druge gume, nikal, neomicin, sulfat, mikstura parabena, maska, rukavice (uglavnom s lateksom), kalijev bikromat, vuneni alkohol (lanolin) i formaldehid.

Dermatitis zahvaća ruke zbog čestog pranja alkalnim sapunom, deterdžentima i dezinficijensima, što za posljedicu ima već opisano oštećenje zaštitne barijere kože. Koža ruku postaje suha, stvaraju se pukotine i prisutan je svrbež s učestalom pojavom bakterijske infekcije.

Frizeri

Dermatitis na rukama frizera često je kombinacija iritacije i alergijske reakcije. Najčešći alergeni su peroksidi, boje za kosu, parafenilendeamin, amonijev tioglikolat, gliceril monoglikolat, konzervansi, šamponi i druga sredstva za čišćenje vlasišta.

Pekari i zaposleni u pekarskoj industriji

Najčešći alergeni su alfa-tokoferol (lipidni antioksidansi), amonij persulfat, benzoil peroksid, aditivi u brašnu (cimet, limunov sok, limunovo ulje, metil salicilat, orah, pepermint, vanilija, đumbir, laurel).

Građevinska industrija

Najčešći alergeni su kalijev bikromat, 2-merkaptobenzotiazol i druge gume, aditivi plastike, nikal, aditivi asfalta, cement i lim. Češće se javlja alergija na mokri cement u odnosu na suhi.

Ugostiteljstvo

Iritativni dermatitis vrlo je čest i zahvaća ruke zbog čestog pranja alkalnim sapunom i deterdžentima. Koža ruku postaje suha, gruba, stvaraju se pukotine i prisutan je svrbež s učestalom pojavom bakterijske infekcije.

Tekstilna industrija

Najčešći alergeni su nitro boje, krezol, dimetilurea, etilen glikol, etilen urea, formaldehid, hidrazid, parafenilendiamin i kalijev bikromat.

Industrija plastike

Najčešći alergeni su epoksidi, akrilati, fenol rezini.

Industrija boja

Uz već otprije poznate alergene (akrilati, pigmenti, antioksidansi i ljepila), nove vodene boje sadrže konzervanse (mertiolat, fenil živin nitrat, kloracetilamid)

Najvažnija je radna anamneza

Kao i kod svakog liječenja, najvažnije je postavljanje dijagnoze, za koju su dermatolozima ključni podaci koje dobiju od oboljeloga, jer je samo na temelju pregleda teško razlikovati je li posrijedi iritativni ili alergijski kontaktni dermatitis.

Za postavljanje dijagnoze stoga je nužno uzeti tzv. radnu anamnezu (podaci o vremenu nastanka promjena, tijeku oboljenja, uvjetima rada, o materijalu s kojim oboljeli dolazi u kontakt na radnome mjestu), a ako je potrebno, dodatno treba napraviti epikutano kožno testiranje i primijeniti ostale dermatološke metode kako bi se isključila infekcija ili atopija.

Liječenje

U pravilu, promjene se na radnome mjestu pogoršavaju iz dana u dan, a nakon prestanka izloženosti kod određenog broja oboljelih nestaju. Nažalost, oko 10 posto oboljelih ipak razvije sliku trajnog postprofesionalnog dermatitisa, bez obzira na potpun prekid izloženosti uzrocima oboljenja.

Liječenje propisuje dermatolog, a ovisni o tome je li riječ o kontaktnom alergijskom dermatitisu (uz strogo izbjegavanje alergena) ili iritativnom (nealergijskom) dermatitisu.

Nastanak profesionalnih dermatoza pravodobno poduzetim mjerama u većini slučajeva može se spriječiti, posebno ako uzmemo u obzir da 90 posto ovih oboljenja zahvaća šake. Moguće je na jednostavan i učinkovit način boriti se protiv ovih oblika dermatitisa – uz higijenu proizvodima koji ne sadrže sapune (sindeti), svakodnevnu višekratnu upotreba visokokvalitetnih zaštitnih krema koje na koži stvaraju dodatnu zaštitnu barijeru, kao i nošenje rukavica na radnome mjestu koje to zahtijeva.

Autor: Dina Majstorović, dr. med. dent.

 

Štitnjača.hr

O životu sa štitnjačom. O životu bez štitnjače. O šarenim i sivim danima. I svemu između toga.

WordPress Ads